Najstariji hramovi Srpske pravoslavne crkve u Dalmaciji datiraju iz vremena prvih seoba u te krajeve, dok po tvrđenju episkopa Milaša postojala je u Splitu sve do 1185. godine pravoslavna crkva Uspenija Bogomatere. Godine 1317. započeta je gradnja najstarijeg manastira Krupe, donacijama srpskog kralja Stefana Milutina i slijedeća dva Stefana Uroša III 'Dečanskog' i Dušana 'Silnog'. Manastir su osnovali monasi koji su izbjegli iz bosanskog manastira istog imena i to je najstariji pravoslavni hram u Dalmaciji.

Manastir posvećen Sv. Arhangelu Mihailu, u narodu poznat kao manastir Krka, podignut je oko 1350. godine kada je i osvećen. manastir Krka je središte vjerskog života srpskog naroda u Dalmaciji. Manastir je zadužbina Jelene, sestre srpskog cara Dušana i žene bribirskog velikaša Mladena III Šubića. Godine 1615. u manastiru Sv. Arhangela Mihaila otvorena je, po nekim izvorima, prva srpska srednjoškolska ustanova, a zvala se gimnazija, tj. BOGOSLOVIJA. Sa malim periodima prekida i promjenom mjesta, 1647. godine, kada su se monasi iz Krke sklonili najprije u Šibenik, pa u Zadar, pošto je zapretila turska opasnost, Krčka Bogoslovija nastavila je svoj skoro četiri vijeka dug rad i nakon najnovijeg rata, zasad još u izbjeglištvu, u Divčibarama i Srbinju.

Manastir Dragović, na izvoru Cetine, podignut je krajem četrnaestog vijeka, poslije kosovske bitke, između 1389. i 1395. godine, a osnovali su ga vojnici bosanskog kralja Tvrtka I, po povratku sa Kosova. Podizan je u vrijeme kad je srpski narod ispred turskih zuluma bježao iz Bosne prema moru, a do sada je tri puta premještao svoje temelje. Najprije je podignuta crkvica, zadužbinama običnog siromašnog svijeta i kaluđera, pa male ćelije i tako se vijekovima proširivalo, doziđivalo i rušilo, te premještalo. Manastir Dragović je siromašni manastir bez nekakvih značajnih vrijednosti, ostataka fresaka ili pisanih ostataka. Njegovi kaluđeri, bježeći ispred Turaka, osnovali su u mađarskoj manastir Grabovac. Posljednji put, zbog građenja vještačkog jezera Peruča, manastir je preseljen i na Malu Gospojinu, 1959. ponovo osvećen. Pored pomenuta tri manastira, nastala kroz četrnaesti vijek, još jedna crkva je iz istog vremenskog perioda, crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Cetini, osvećena 1389. godine, a drugi put 1938. godine.

Kroz čitav petnaesti vijek niče prvi talas hramova Srpske pravoslavne crkve, a to upućuje i na prve veće naseobine srpskog naroda u ovom dijelu Balkana. Iz tog vremenskog perioda su crkve: crkva Prenos mošti Sv. Nikole u Kuli Atlagića, osvećena 1446. godine i crkva Sv. Georgija(Đurđa) u Pađenima, osvećena 1456. godine. Godine 1458. osvećena je i crkva Sv. Apostola Petra i Pavla, u kninskoj Polači, a četiri godine kasnije, 1462. osvećena je crkva Prenos Mošti Sv. Arhiđakona Stefana, u Golubiću, kod Knina. Crkva Sv. Georgija u Kninskom Polju(na tzv. Sinobadovoj Glavici) osvećena je 1468. godine. Kapelica Sv. Đurđa u Kalanjevoj Drazi sagrađena i osveštana u

periodu između 1418. i 1420. g. Na samom isteku petnaestog vijeka, 1497. osvećena je crkva Sv. Arhangela Mihaila, u selu Miranje, u Ravnim Kotarima.

U slijedećem vremenskom periodu(od šesnaestog do osamnaestog vijeka) podignut je i osvećen najveći broj pravoslavnih hramova u Dalmaciji. U šesnaestom vijeku, uporedo sa najvećim talasom dolaska Srba u Dalmaciju, osvećene su po njihovom podizanju crkve, crkva Sv. Jovana Preteče, u Skradinu, osvećena 1521, godine, mada su neki istoričari mišljenja, da je ista sagrađena za vrijeme dinastije Šubić, kao zadužbina Jelene, još u periodu između 1347. i 1350. godine. Godine 1524. osvećene su dvije crkve: crkva Sv. Luke, u selu Dalmatinska Ostrovica i crkva Sv. apostola Petra i Pavla(Petrova crkva) u Biovičinu Selu. Crkva Sv. Nikole u Kistanjama, osvećena je 1536. godine, dok su godinu poslije, 1537. godine, osvećene: crkva Sv. proroka Ilije u Đevrskama, crkve Sv. Georgija u mjestu Biljane i Radučić, crkva Sv. Nikole u Žagroviću i crkva Sv. Jevanđeliste Luke, u Mokrom Polju. Crkva Sv. Ilije u Zadru je osvećena 1548. godine, dok su u drugoj polovini vijeka, osvećene: crkva Sv. Georgija u Smokoviću osvećena 1567. godine, crkva Sv. Julijana(u zgradi starije bogomolje) u Šibeniku, osvećena 1569. godine, crkva Sv. Joakima i Ane, u Bribiru(na Bribirskoj Glavici), osvećena 1574. godine, crkva Sv. Trojice u Biskupiji, osvećena 1577. godine, crkva Sv. Ilije u Markovcu, osvećena 1589., te crkva Roždestva Sv. Jovana Krstitelja, u BENKOVCU, osvećena 1590. godine i crkva Sv. Nikole, u Bratiškovcima, osvećena 1592. godine.

Početkom sedamnaestog vijeka osvećene su mnoge crkve u okolini Knina i Drniša i to: crkva Roždestva Sv. Jovana Krstitelja u Strmici, osvećena 1618. godine, a iste godine su osvećene i crkve Sv. Georgija, u Plavnu i Žegaru; crkva Uspenija Bogorodice u Drnišu, te crkva Sv. Nikole u Vrlici. Nešto kasnije, 1648. godine, osvećena je crkva Sv. Dimitrija u mjestu Konjevrate, a 1669. godine i crkva Sv. Nikole u Erveniku. Crkve Sv. Nikole u Vrbniku i Sv. Georgija u Islamu Grčkom osvećene su 1675. godine, a crkva Sv. Petke u Kolarini i crkva Duhovi, u Obrovcu, osvećene su godine 1682. Crkva Sv. Spiridona, u Skradinu, osvećena je 1687.godine, a crkva Sv. pravednog Lazara, u Brgudu, 1689. godine na 300-tu godišnjicu boja na Kosovu.

U osamnaestom vijeku sagrađene su, te osvećene: crkva Sv. Apostola Petra i Pavla, u Broćancu, kod Splita; crkva Sv. Simeona Stolpnika, u selu Jagodnja i crkva Sv. Jovana Krstitelja u Miočiću. Crkva Sv. Ilije u Otonu osvećena je 1702. godine,a crkva Sv. proroka Ilije, u mjestu Ceranje, 1712. godine. Godine 1724. osvećena je crkva Sv. Georgija u Dobropoljcima, a 1730. i crkva Roždestva Sv. Jovana Krstitelja, u mjestu Baljci. Crkva Male Gospojine, u Bilišanima Donjim, osvećena je 1739. godine, a 1744. osvećena je crkva Sv. Georgija u Kričkama. Godine 1770. u Ublima, osvećena je crkva Sv. Georgija, a 1772. crkva Uspenija Bogorodice u mjestu Glavina Donja. Crkva Vaznesenja(na šibenskom groblju), osvećena je 1778. godine, a crkva Sv. Apostola Petra i Pavla, u Biočiću, odnosno Tepljuhu, osvećena je 1780. godine. Godine 1782. u mjestu Kanjani, osvećena je crkva Sv. Petke, a 1784. godine, osvećene su: crkva Sv. Arhangela Mihaila u Otišiću i crkva Uspenija Bogorodice u Šušcima.

U devetnaestom vijeku, osvećene su brojne crkve, a među prvima Sv. Spiridona u Zadru, 1807. godine, te crkva Uspenija Bogorodice u Šibeniku(u gradu) 1810. godine. Godine 1814. osvećena je crkva Pokrova Bogorodice, u Biteliću, a 1815. crkva Sv. Petke u Bjelini. U Štikovu je osvećena crkva Sv. Luke 1816. godine. U mjestu Tribanj, na magistralnom putu Zadar - Rijeka, godine 1830. osvećena je kapela Sv. Trojice, a 1865. i crkva Sv. Arhangela Mihaila. U Zelovu je 1836. godine osvećena crkva Sv. proroka Ilije, a 1852, u Drnišu(na pravoslavnom groblju) osvećena je crkva Sv. Arhangela Mihaila. Crkva Duhovi, u mjestu Lišane Tinjske, je osvećena 1854, a 1856. osvećene su u Zelengradu crkva Sv. Apostola Petra i Pavla i crkva Male Gospojine u Medviđi.

U Zadru je 1859. godine osvećena kapela Sv. Georgija. Godine 1866. osvećena je crkva Pokrova Bogorodice u Kninu. U mjestu Poljica, kod Zadra, osvećena je 1868. godine crkva Male Gospojine. Godine 1872. osvećene su tri pravoslavne crkve: crkva Sv. Jovana Krstitelja u Žitniću, te crkve u Kašiću i Smilčiću, podignute u slavu Sv. proroka Ilije. U Splitu je 1884. godine osvećena crkva Sv. proroka Ilije, a godine 1922, kapela Sv. Save. U Zadru je, 1887. godine osvećena još jedna kapela(u bolnici) koja je posvećena Sv. Kuzmanu i Damjanu.

Godine 1889., na 500-tu godišnjicu Kosovske bitke, osvećena je crkva Sv. cara Lazara('Lazarica', u Zvjerincu, u Kosovskoj dolini. Druga crkva u Kistanjama, osvećena je 1890. godine, a posvećena Sv. Kirilu i Metodiju. Godine 1895. osvećene su još tri pravoslavne crkve: crkva Sv. Georgija u Velušiću; crkva Prenos mošti Sv. Nikole u mjestu Čista Mala, te kapela Sv. Petke, na pravoslavnom groblju u Skradinu. U mjestu Noskalik, osvećena je 1896. crkva Sv. Nikole, a 1897. u mjestu Uništa i crkva Sošestvija Sv. Duha.

Na početku dvadesetog vijeka, osvećena je crkva Ivanjdan, u Zasioku, koja je kasnije potopljena jezerom Peruča.Godine 1936. osvećena je crkva Sv. Apostola Petra i Pavla u Sinju, a između dva rata i kapela u mjestu Crno, nadomak Zadra. Nakon drugog svjetskog rata, osvećene su pravoslavne crkve: Sv. Save u Zemuniku i crkva Roždestva Sv. Jovana Krstitelja, u selu Ivoševci.Crkva Sv. Nedjelje, u Oćestovu, osvećena je 1960. godine, a istoimena crkva u Kožlovcu, 1966.godine. U mjestu Razvođe je 1970. godine osvećena crkva Sv. velikomučenice Nedjelje, a 1976. u mjestu Dabar, osvećena je crkva posvećena istom svetitelju. U Maovicama, 1981. godine osvećena je pravoslavna crkva Sv. velikomučenice Nedjelje, a istoimena crkva 1987. godine u Karinu. te crkva Sv. Vasilija Ostroškog u mjestu Crnogorci, jugoistočno od Splita, 1988. godine